Sarajevo - razgledaj grad

Sarajevo nazivaju Europskim Jeruzalemom, i bez obrzira na činjenicu što je rat devedesetih njegovu demografsku i vjersku sliku potpuno izmijenio, spoj katoličke, pravoslavne i islamske kulture te utjecaj istoka i zapada, toliko su utkani u njegovu arhitekturu i mentalitet da ga i danas čine najuzbudljivijom multikulturalnom metropolom u Europi.

Za pristup karti pritisnite ovdje

Pješačka ruta

Točka A - KATEDRALA

Na Ferhadiji, glavnoj ulici modernog Sarajeva, koja se tristotinjak metara niže u nevjerojatnom kontrastu pretvara u čaršijsku ulicu Sarači, nalazi se katolička katedrala Srca Isusova. Dolaskom austrougarske vlasti katolička zajednica, iako malobrojna, dobila je na važnosti što je rezultiralo i izgradnjom ove crkve 1889. Stepenice ispred crkve popularno su sastajalište, pogotovo stoga jer je preko puta katedrale najpoznatija ugostiteljska ulica, Strossmayerova.

Sarajevo je sjedište Vrhbosanske nadbiskupije katoličke crkve ali i Mitropolije (nadbiskupije) Dabrobosanske pravoslavne crkve. Nedaleko od katedrale, saborna je crkva Rođenja Presvete Bogorodice. Nakon izgradnje, 1874. bila je najviša zgrada u Sarajevu pa je čak odlučeno da se minaret Begove džamije malo poveća kako ga ne bi nadvisivala. Osim građana Sarajeva, izgradnju su financirali srpski knez, ruski car, pa i sam sultan Abdul Aziz. 

Najstarija pravoslavna crkva nalazi se na Baščaršiji i sagrađena je 1539, nekoliko godina poslije Begove džamije. Prema predaji, Gazi Husrev-beg dopustio je njenu gradnju, ali samo na prostoru što ga pokriva jedna volovska koža. Vjernici su se poslužili lukavstvom te su kožu razrezali na trake i omeđili puno veći prostor. Begu se svidjela domišljatost te je odobrio gradnju. 

Katedrala

Ferhadija - glavna ulica

 Točka B - BEGOVA DŽAMIJA

Velik broj džamija je najuočljiviji odraz orijentalnog karaktera Sarajeva, no najznačajnija je Gazi Husrev-begova džamija, najčešće nazivana Begova džamija. Gazi Husrev-beg bio je carski namjesnik koji je čitavo svoje bogatstvo poklonio Sarajevu za izgradnju ove džamije i drugih javnih zgrada oko nje: hamam (kupalište), bezistan (natkriveni prostor za obrtničke i trgovačke radnje), medresu (vjersku školu), imaret  (kuhinju za siromašne)...Pokraj džamije je i sahat kula (sat je riječ porijeklom iz turskog jezika).

Za razliku od crkava koje nose imena svetaca kojima su posvećene, džamije u Bosni većinom nose imena osoba koje su financirale njihovu izgradnju. Na taj se način poticalo istaknute begove da svoj novac ulažu u njihovu izgradnju. Osnovati vakuf (zadužbinu) značilo je financirati izgradnju kakvog javnog objekta vlastitim novcem i tako si osigurati povijesno pamćenje. Čitav kompleks oko Begove džamije nosi ime Gaz Husrev-begov vakuf.

Begova džamija i sahat kula

Točka C - BAŠČARŠIJA

Čaršija je turcizam koji označava središnji, trgovački dio grada, a Baščaršija označava glavnu čaršiju. Prema osmanskoj tradiciji, svaka je obrtnička ili trgovačka djelatnost smjela djelovati isključivo u za to namijenjenoj ulici. Imena obrta sačuvana su i danas u nazivima ulica (Sarači - remenari, Kujundžiluk - zlatari i srebrnari, Aščiluk - kuhari, Kovači... Danas je jedino ulica Kazandžiluk (proizvodnja bakrenog posuđa i kazana) održala svoj izvornu namjenu, a ručno rađene džezve najprepoznatljiviji su sarajevski suvenir. Sarajlije cijeli ovaj kompleks dućana nazivaju Baščaršija, no službeno je to samo naziv središnjeg trga s prepoznatljivom česmom - sebiljem. Tu se nalaze i najpoznatije gradske ćevabdžinice. Rijetko koji turist napusti grad, a da na ovom mjestu ne pojede ćevape ili popije tradicionalnu tursku kavu posluženu u originalnim džezvama i komadićem rahatluka

Kako je islam nastao u pustinjskoj Arabiji, voda i česme u islamskoj kulturi imaju iznimno značenje. U Sarajevu ima više od 100 javnih česmi, a sebilj na Baščaršiji najraskošnija je od njih. Tko se s nje napije, uvijek će se vraćati u Sarajevo, kaže narodna predaja

Česma sebilj na Baščaršiji

Dućani kazandžija

Točka D - VIJEĆNICA

Ovu golemu građevinu u istočnjačkom neomaurskom stilu, kao i većinu zgrada uz obalu Miljacke, sagradile su austrougarske vlasti. One su odraz nadmoći njihove vladavine nad osmanskom čija su ostavština trošni drveni baščaršijski dućani. Arhitekt Alexandar Wittek je prema priči točno izračunao broj cigli potrebnih za njenu izgradnju s odstupanjem od samo 3 cigle. Vijećnica je obnovljena nakon što je u posljednjem ratu potpuno izgorjela zajedno s građom nacionalne knjižnice koja je u njoj bila smještena. 

Ubrzo nakon dovršetka vijećnice, započela je izgradnja tramvajske pruge. Izgradnji se ispriječila nevjerojatna tvrdoglavost čovjeka koji  nije htio prodati staru kuću na obali ispred vijećnice. Vlasti su u konačnici popustile njegovu zahtjevu da mu uz financijsku odštetu, kuću ciglu po ciglu premjeste preko Šeher Ćehajine ćuprije na drugu obalu rijeke. Dobila je ime Inat kuća i postala nezaobilazna gradska legenda. U kući je smješten nacionalni restoran. 

Vijećnica

Točka E - CAREVA DŽAMIJA

Sarajevo je među rijetkim gradovima koji imaju svoga osnivača. On je Isa-beg Ishaković, a grad je nastao nakon što je on između 1440. i 1446. na lijevoj obali Miljacke izgradio  dvor (Saray-ovasi znači polje ispred dvora.) te druge javne građevine, a na desnoj obali trgovište iz kojega će nastati Baščaršija. Dao je sagraditi i džamiju na mjestu današnje Careve koju posvećuju sultanu Mehmedu Fatihu, a oko nje se formira prvo gradsko naselje. 

U neposrednoj blizini Careve džamije nalazi se franjevačka crkva i samostan. Franjevci u cijeloj Bosni pa i u Sarajevu imaju veliki ugled te ova crkva slovi kao crkva svih Sarajlija jer u nju često dolaze i pripadnici drugih vjera. 

Preko puta franjevačke crkve nalazi se postrojenje Sarajevske pivovare u sklopu koje djeluje pivnica te mali muzejski postav, a moguć je i obilazak postrojenja i uvid u proizvodnju najpoznatijeg bosanskog piva.

Careva džamija

Točka F - LATINSKA ĆUPRIJA

U prošlosti je većina  sarajevskih katolika živjela na lijevoj obali Miljacke u naselju Latinluk (prema latinska, odnosno rimska vjera). Tako je i jedan od 3 sačuvana povijesna mosta dobio naziv Latinski most. Prepoznatljiv je po krugovima između lukova koji imaju funkciju rasteretiti most pri visokom vodostaju No most je veći dio 20.st. nosio naziv Principov most. U neposrednoj blizini mosta, na desnoj obali Miljacke, sarajevski student Gavrilo Princip ubio je 28.6.1914. ausrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda što će biti povod za početak Prvog svjetskog rata. Principovim stopama točno je zabilježeno i mjesto na kojem je stajao pri atentatu.

Atentatu je posvećen i muzej u zgradi pokraj samog mjesta događaja. Danas se zove Muzej Sarajevo 1878.- 1918. i posvećen je periodu austrougarske vladavine u BIH. Austro-Ugarska Bosnu je okupirala iskoristivši propadanje Osmanskog Carstva. Taj period obilježen je snažnom izgradnjom i općom modernizacijom zemlje, ali i golemim nezadovoljstvom protivnika okupacije koje je kulminiralo atentatom.

Latinska ćuprija 

Izvan pješačke rute

Točka 1 - ŽUTA TABIJA

Iako svega kilometar udaljena od glavnog baščaršijskog trga, uspon do ove utvrde s koje se pruža veličanstven pogled na grad zahtijeva fizičku kondiciju. Tabija (utvrda) je dobila  ime po žućkastoj boji kamena, a gradili su je dubrovački majstori. Na njoj je smješten top čiji pucanj u vrijeme ramazana obavještava muslimane kako je započeo akšam (večer) te se završava post dug 17 sati. Svako večer u vrijeme ramazana tamo se okupljaju brojni građani te nakon pucnja topa objeduju.    

Pogled na grad sa Žute tabije

Točka 2 - TUNEL SPASA

Sarajevo je smješteno u planinskoj dolini rijeke Miljacke. Nakon izbijanja rata, vojska bosanskih Srba na vrhove tih uzvišenja postavila je tešku artiljeriju te potpuno okružila grad. Opsada je trajala 1425 dana (1992.-1995.) i grad je sve to vrijeme sustavno razaran. Jedini dodir s ostatkom slobodnog teritorija bio je kod aerodroma, međutim on je bio pod stalnom snajperskom paljbom. Branitelji grada iskopali su 1993. ispod aerodroma 720 m dug tunel kojim je u grad dopremana humanitarna pomoć te su izvlačeni ranjenici. Taj je tunel najupečatljivi spomenik ratnog Sarajeva.

Prikaz opsade grada

Ulaz u Tunel spasa nalazi se u privatnoj kući

Točka 3 - VRELO BOSNE

Na rubnom dijelu grada, nedaleko od naselja Ilidža, nalazi se izvor rijeke Bosne po kojoj je ova zemlja dobila ime. Taj iznimni prirodni prostor ispresijecan je izvorima, potocima, jezerima i otočićima. Od izvora do Ilidže vodi Velika aleja okružena drvoredom s više od 700 platana i javora. Fijakeri ovdje prevoze izletnike otkako su za dolaska Franje Ferdinanda prvi puta došli u grad te je vožnja njima neizostavna za puni doživljaj ovog prostora. 

Detalj s vrela Bosne

Velika aleja između vrela Bosne i Ilidže

Novi Sad - razgledaj grad

Na obali obali Dunava u prostranoj vojvođanskoj ravnici, preko puta povijesnog Petrovaradina, rodio se 1694. Novi Sad. Malo je velikih gradova koji su u tako kratkom povijesnom postojanju ostvarili toliku veličinu i značaj.

Za pristup karti kliknite ovdje

Pješačka tura

Točka A - TRG SLOBODE

Najveći gradski trg odraz je veličine i snage grada (250 000 stanovnika) te prijelazna točka koja iz suvremenog grada vodi prema  Korzu koje s niskim baroknim kućama i terasama kafića stvara atmosferu kakve male varošice. Trgom dominira neogotička katolička crkva koju građani zbog veličine i ljepote zovu "katredrala" te Gradska kuća (vijećnica) s visokim tornjem. Ovakve grandiozne vijećnice mogu se pronaći po svim vojvođanskim, ali i mađarskim te austrijskim gradovima. U austrougarsko doba vladalo je opće natjecanje među gradovima čija će vijećnica biti raskošnija. Zanimljivo je spomenuti i zgradu Hotela Vojvodina, koji hotelsku djelatnost na istom mjestu obavlja od 1854. 

Katolička crkva Ime Marijino

Golema katolička crkva u samome središtu ovog srpskog grada, dokaz je njegove multietničnosti. Novi Sad osnovali su Srbi (prvi se put spominje kao Racko selo) i u njemu uvijek bili većina. No sve do 20.st. grad se nalazi u sastavu Austro-Ugarske i cijelo vrijeme ima značajne manjiske zajednice koje su ostavile svoje graditeljske tragove. Osim brojnih crkava, u Jevrejskoj se ulici nalazi kompleks židovske zajednice sa školom, općinom te secesijskom sinagogom. I danas je u gradu 4 službena jezika :srpski,mađarski, slovački i rusinski.

Trg slobode s Gradskom kućom

Točka B - ZMAJ JOVINA ULICA (KORZO) I ULICA LAZE TELEČKOG

...Korzo je imalo svoj red, neki svoj uhodani sled...rekao je u svojoj pjesmi jedan od najpoznatijih Novosađana Đorđe Balašević. Ono što je za primorski grad riva, za kontinentalni je Korzo, mjesto na kojem ljude morate vidjeti i biti viđeni. Korzo nosi ime pjesnika Zmaj Jove Jovanovića,  najpoznatog po uspavanci Tiho noći. Tu je i njegova skulptura. Negdje na sredini korza s lijeve je strane ulaz u usku starinsku ulicu Laze Telečkog koja je prepuna raznovrsnih i originalno uređenih restorana i kafića. Ulica je i središte noćnog života.

  

Zmaj Jovina ulica - Korzo

Jovan Jovanović Zmaj, Tiho noći

Tiho noći,moje sunce spava;

Za glavom joj od bisera grana;

A na grani k'o da nešto bruji

- To su pali sićani slavuji:

Žice predu iz svilenog glasa

Otkali joj duvak do pojasa

Pokrili joj i lice i grudi

- Da se moje Sunce ne probudi.         

Točka C - VLADIČANSKI DVOR I DUNAVSKA ULICA

Zmaj Jovina skulptura nalazi se ispred Vladičanskog dvora (sjedište eparha/biskupa), zgrade vrlo neobičnog romantičarsko secesijskog stila na kojoj dominira crvena fasada, a pomalo skrivena lijevo od dvora je  i saborna crkva (katedrala) Bačke eparhije. Dunavska ulica najuzbudljivije je trgovačko mjesto u gradu. Prepuna je unutarnjih dvorišta, tzv."pasaža", s mnoštvom trgovina, a vodi izravno u Dunavski park 

Trgovački pasaž u Dunavskoj ulici

Vladičanski dvor i Saborna crkva

  
Točka D - Dunavski park

Većina vojvođanskih gradova prepuna je parkova i zelenila, ali niti jedan nije toliko kultiviran, raznovrstan i ugodan kao Dunavski u Novom Sadu. Sa svojih 750 stabala, cvijećem, jezercem i klupama park izgleda poput malog botaničkog vrta.

Točka E - DUNAVSKA ŠETNICA

Uređena šetnica s drvoredima, paralelna biciklistička staza te staza za trčanje protežu se obalom od centra prema velikoj pješčanoj plaži Štrand. Mjesto je to za uživanje u Dunavu i pogledu na Petrovaradinsku tvrđavu.

Na obali nasuprot tvrđave nalazi se spomenik žrtvama racije. Pokolj je to koji su u vrijeme 2.svjetskog rata počinile mađarske fašističke vlast nad neistomišljenicima ubivši u mjesec dana nekoliko tisuća ljudi

Spomenik žrtvama racije

Šetnica uz Dunav

Plaža Štrand

Točka F - PETROVARADIN - PODGRAĐE

Petrovaradinsku tvrđavu zbog smještaja na stijeni nazivaju Gibraltarom na Dunavu. Tvrđavu na srijemskoj strani Dunava, na obroncima Fruške gore koja u moru panonske nizine djeluje kao planina, sagradili su Austrijanci nakon oslobođenja od Turaka. Ona je zaslužna za nastanak Novog Sada. Čine ju Donja tvrđava, odnosno Podgrađe u podnožju i Gornja tvrđava na stijeni. Podgrađe je barokni gradić koji se razvio u podnožju vojne utvrde. Danas je nažalost u dosta zapuštenom stanju

Suvremeni Petrovaradin danas je dio Novog Sada i ima oko desetak tisuća stanovnika. Tu živi najveći broj novosadskih Hrvata. U Petrovaradinskom podgrađu nalazi se rodna  kuća hrvatskog bana Josipa Jelačića.  

Podgrađe Petrovaradinske tvrđave

 Točka G - PETROVARADINSKA TVRĐAVA

Do vrha tvrđave koja je bila isključivo vojni objekt najbolje je doći stubama koje vode pokraj crkve sv. Jurja. Na vrhu se nalazi nekoliko kafićama s pogledom na grad zbog kojeg nimalo nećete zažaliti zbog napornog uspinjanja. Sat na vrhu jedan je od najprepoznatljivijih motiva Novog Sada. Specifičan je po tomu što zbog bolje vidljivosti velike kazaljke pokazuju sate, a male minute. Mehanizam sata se svakodnevno navija. U jednoj od zgrada smješten je muzej koji organizira razgledavanje dijela tunela ispod tvrđave (ukupno ih je 16 kilometara). Na vrhuncu moći u tvrđavi je bilo 400 topova, a mogla je primiti 4000 vojnika

Na tvrđavi se svake godine u 7 mjesecu održava glazbeni festival EXIT, koji okuplja ljubitelje elektronske glazbe iz cijeloga svijeta.

Tvrđava

Ručak s pogledom

Budimpešta - razgledaj grad

Kada su se 1872. mađarski gradovi Budim, Pešta i Obuda ujedinili u jedan grad - Budimpeštu, Europa je dobila novu grandioznu metropolu na Dunavu. Brojnim mostovima spojene su dvije potpuno drugačije Budimpešte, on  budimska  sa svojom tvrđavom i vidikovcima po brežuljcima te peštanska u potpunoj nizini tako tipičnoj za Mađarsku. Ta raznolikost i arhitektonska monumentalnost daju gradu šarm, možda i veći od vječnog rivala, carskoga Beča.

Za pristup karti kliknite ovdje

                                                 

Izvan pješačke ture 
Točka 1 - CITADELA


Citadela je utvrda na budimskoj strani Dunava s koje se pruža spektakularan pogled na grad. Nakon gušenja Mađarske revolucije 1848. (u gušenju je sudjelovao i hrvatski ban Jelačić), Austrijanci su iznad grada dali izgraditi ovu utvrdu naoružanu teškim topništvom koja je trebala Mađare odvratiti od daljnjih pobuna. S odlaskom vojske, to omraženo mjesto pretvorilo se u omiljeni vidikovac Budimpeštanaca. Spomenik, brončani kip žene koja drži palminu granu, podigli su sovjeti u spomen na oslobođene Budimpešte 1945. Nakon sloma komunizma posvećen je svim žrtvama palim za slobodu Mađarske.

Iako je razdoblje sovjetske komunističke vlasti ostavilo gorak trag na sjećanju Mađara, spomenici komunizmu nisu uništeni već su samo premješteni izvan grada te je od njih stvoren jedinstveni muzej na otvorenom - Park sjećanja. 
Temi sjećanja na žrtve totalitarnih režima, posvećen je i Muzej terora, smješten u Andrassyevoj ulici, u zgradi u kojoj je sjedište imala i nacistička i komunistička tajna policija

Pogled na Elizabetin most i Peštu s Citadele

Točka 2 - VAROSLIGET  I TRG HEROJA

Varosliget (gradski park) mjesto je opuštanja i zabave. U njemu su smješteni zoološki vrt, cirkus sa svakodnevnim predstavama, zabavni park, ali i jedan od poznatijih budimpeštanskih restorana – Gundel, u kojemu i danas prema tradiciji rade samo žene. . Veći dio parka kao i poznati Trg heroja sagrađeni su povodom Milenijske izložbe 1896. kojom se proslavilo 1000 godina od dolaska Mađara pod vodstvom Arpada na područje Budimpešte. Iste je godine u promet pušten prvi kontinentalni metro koji je ovo mjesto ispod Andrassyjeve ulice  povezivao s centrom grada.

Trg heroja nalazi se na ulazu u park, a osim središnjeg spomenika, u pozadini se ističe kompleks dvoraca. Oni su replike tri mađarska dvorca različitih stilova gradnje. Najprije su za potrebe Milenijske izložbe izgrađeni od drveta i kartona, a tek su kasnije sazidani od kamena . Ispred njih je jezero koje ljeti služi za vožnju čamcima, a zimi kao klizalište. 

Na trgu je i Muzej lijepih umjetnosti koji čuva najvrjedniju umjetničku zbirku u zemlji, djela svjetski poznatih  slikara:  El Greca, Leonarda, Goye, Durera, Raffaella, a ima i bogatu egipatsku zbirku.

Dvorci u Varosliget parku

Spomenik na sredini trga naziva se Milenijski spomenik. Na vrhu visokog stupa nalazi se arkanđeo Gabrijel koji nudi sv. Stjepanu krunu i križ. Time se željelo naglasiti da je od Boga samoga dobio kraljevsko pravo. U podnožju su likovi sedmero plemenskih vođa koji su doveli Mađare u Panoniju. Zanimljivo je da se i uz dolazak Hrvata veže legenda o 7 braće i sestara koji su doveli Hrvate u današnju domovinu. Ispod spomenika je grob neznanog junaka. U polukrugu koji okružuje spomenik nalazi se 14 kipova mađarskih vladara i znamenitih povijesnih ličnosti. 

Milenijski spomenik na Trgu heroja

Točka 3 - BUDIM, KRALJEVSKA PALAČA

S trga ispred Kraljevske palače do kojega s obale Dunava vodi uspinjača pruža se, slično kao i s Citadele, prekrasan panoramski pogled na grad. Palaču koja dominira vizurom Budima dali su sagraditi Habsburgovci u 18. i 19. st. Od postanka Budima glavnim gradom Ugarske u 13. st., na ovom se mjestu nalazio kraljevski dvor, a gradnjom nove palače Habsburgovci su Mađarima htjeli pokazati kako je Budimpešta druga prijestolnica Carstva. U palači je smješten povijesni muzej Budimpešte, nacionalna galerija te nacionalna knjižnica. Preko puta kraljevske smještena je predsjednička palača. Ispred nje se svakodnevno u 12 sati odvija upečatljiva smjena povijesne straže.

Pogled na Kraljevsku palaču

Pokraj ulaza u uspinjaču nalazi se skulptura goleme ptice. To je mitska mađarska ptica – turul. Ptica turul se pojavljuje u legendi o doseljavanja Mađara u Panonsku nizinu. Prema predaji, njihov vođa Almoš je usnuo san u kome ogromni orlovi napadaju njihovo selo i odnose stoku, no onda se iz oblaka pojavila ptica turul i rastjerala orlove i tako spasila selo. Ptica turul je Mađarima obećala bolju i sigurniju zemlju i povela ih do današnje Panonske nizine gdje su se naselili i ugnjezdili. Vidjevši da su došli na sigurno, turul je nestao. 

Mitski turul na trgu ispred predsjedničke palače

Točka 4 - BUDIM, RIBARSKA TVRĐAVA
Ribarska tvrđava nastala je krajem 19. st. na mjestu nekadašnjih budimskih zidina.  Ime je dobila po gildi ribara koja je u srednjem vijeku bila zadužena za obranu ovog dijela zidina. Sagrađena je isključivo iz estetskih razloga, kao vidikovac. Njenih 7 tornjeva simboliziraju 7 mađarskih plemena, a stožasti vrhovi koji joj daju bajkoviti izgled aludiraju na plemenske šatore drevnih Mađara. Na trgu uz tvrđavu nalazi se Matijaševa crkva - krunidbena kraljevska crkva u neogotičkom stilu, istom onom u kojem su građene osječka ili novosadska katedrala te konjanički kip prvog mađarskog kralja Ištvana (Stjepana)

Zanimljivo je kako je veći dio Budima rekonstrukcija jer je grad bio u velikoj mjeri razrušen u Drugom svjetskom ratu. Obnova je iznjedrila najneobičniju znamenitost, hotel Hilton u modernoj zgradi koja podsjeća na socijalistički trgovački centar. Ovaj poznati lanac luksuznih hotela dobio je pravo u zamjenu za financijsku pomoć u obnovi grada nakon rata, sagraditi na ostatcima nekadašnje crkve i samostana suvremeni hotel u koji će ugraditi sačuvane povijesne ostatke. Projekt je izazvao brojna negodovanja, ali je krupni kapital ipak pobijedio.

Matijaševa crkva

 

Budimska strana grada nalazi se na šupljikavom vapnenačkom terenu prepunom špilja i termalnih izvora. Budimpešta je s više od 100 termalnih izvora jedini glavni grad u Europi s mnoštvom povijesnih toplica u samom središtu grada te grad koji leži na špiljama.

U ulici Uri (Gospodskoj ulici) na kućnom broju 9 nedaleko od Ribarske tvrđave nalazi se ulaz u Labirint budimske tvrđave. On se sastoji od 1200 metara kompleksa špilja, podruma te izvora nastalih djelovanjem termalnih voda u vapnenačkom tlu. 

Ribarska tvrđava

Pješačka tura

Točka A - VACI ULICA

Ova je ulica pješačka žila kucavica grada. Košutova avenija koja vodi prema Elizabetinu mostu dijeli je na dva dijela. Glavni dio koji vodi prema trgu Vorosmarty je pretežno trgovački, a s druge strane avenije dominira ugostiteljska ponuda. Trgovine, restorani, ulični svirači i performeri i vječna vreva ove relativno uske ulice neodoljivo podsjećaju na beogradsku Knez Mihajlovu.

Vaci ulica

Točka B - TRG VOROSMARTY

Mjesto koje bi se moglo smatrati glavni gradskim trgom, budući da se rijeke ljudi iz Vaci ulice neprestano slijevaju na ovaj trg na kojemu se veći dio godine odvijaju različiti sajmovi i događanja. Na trgu je ujedno i početna postaja najstarije linije metroa koja vodi izravno na Trg heroja. Trg je dobio ime po pjesniku Vorosmartyju na čijem su spomeniku na trgu uklesani stihovi: Svojoj domovini, Mađarskoj, postojano služi. Na trgu je najpoznatija gradska slastičarna Gerbaud (Žerbo). Slastičarna je tu od druge polovice 19. st., a poznati francuski slastičar ju je proslavio.

Trg Vorosmarty

Točka C - BAZILIKA SVETOG STJEPANA

Sveti Stjepana (Ištvan) prvi je mađarski kralj, ali i katolički svetac. U ovoj se crkvi čuva njegova relikvija - mumificirana desna ruka. Najveća budimpeštanska crkva dovršena je 1905 nakon 54 godina gradnje. (Zbog urušavanja prvotne kupole gradnja je praktički išla ispočetka). Kupola je visoka 96 metara, jednako kao i tornjevi parlamenta, što je simbolička poveznica s dolaskom Mađara 896.

Bazilika svetog Stjepana

Točka D -  PARLAMENT

Ova 268 m dugačka zgrada s 96m visokom kupolom ima 691 prostoriju. Sagrađen je između 1885. i 1902. u neogotičkom stilu po uzoru na londonski parlament. Njegova grandioznost vrhunac je nastojanja Mađara da istaknu svoju kulturnu i političku nadmoć krajem 19. st.  Zgrada čuva originalnu mađarsku krunu i brojne druge umjetnine, a budući da i danas ima parlamentarnu funkciju, obilazak je moguć samo u određenim terminima.

Parlament noću

Točka E - LANČANI MOST

Dunav je okosnica Budimpešte te je šetnja obalom rijeke, ili puno bolje plovidba jednim od mnogih turističkih brodova, najbolji način za upoznavanje s gradskim mostovima. Najstariji i najljepši od 9 mostova je Lančani most (Szechenyi lanchid) prepoznatljiv po golemim tornjevima i lavovima koji ga čuvaju. Njegov graditelj zaslužan je i za izgradnju tunela ispod tvrđave. Kod ulaza u tunel nalazi se mađarska nulta točke od koje se mjere sve udaljenosti u zemlji.
  

Lančani most

Nizvodno od Lančanog mosta nalazi se Elizabetin most (Erzsebet hid), prepoznatljive bijele boje. Nazvan po austrijskoj carici Elizabeti (Sisi).  Žena cara Franje Josipa bila je  ljubiteljica umjetnosti i putovanja, nezainteresirana za strogi dvorski život. 1898. nožem ju je u Ženevi ubio talijanski anarhist. Mađari ju izuzetno cijene jer se intenzivno zalagala za austro-ugarsku nagodbu, a navodno je bila u ljubavnoj vezi s grofom Đulom Andrašijem, kasnije prvim mađarskim premijerom.

Elizabetin most

Uzvodno od Lančanog mosta je Margaretin most koji prolazi iznad Margaretinog otoka, jednog od triju riječnih otoka-ada na području grada. Ime je dobio po kćeri Bele IV. koja je veći dio života provela u tadašnjem samostanu na otoku koji je danas rekreacijska zona grada. Most je jedinstven po obliku slova V.  

Margaretin most