Sarajevo - razgledaj grad

Sarajevo nazivaju Europskim Jeruzalemom, i bez obrzira na činjenicu što je rat devedesetih njegovu demografsku i vjersku sliku potpuno izmijenio, spoj katoličke, pravoslavne i islamske kulture te utjecaj istoka i zapada, toliko su utkani u njegovu arhitekturu i mentalitet da ga i danas čine najuzbudljivijom multikulturalnom metropolom u Europi.

Za pristup karti pritisnite ovdje

Pješačka ruta

Točka A - KATEDRALA

Na Ferhadiji, glavnoj ulici modernog Sarajeva, koja se tristotinjak metara niže u nevjerojatnom kontrastu pretvara u čaršijsku ulicu Sarači, nalazi se katolička katedrala Srca Isusova. Dolaskom austrougarske vlasti katolička zajednica, iako malobrojna, dobila je na važnosti što je rezultiralo i izgradnjom ove crkve 1889. Stepenice ispred crkve popularno su sastajalište, pogotovo stoga jer je preko puta katedrale najpoznatija ugostiteljska ulica, Strossmayerova.

Sarajevo je sjedište Vrhbosanske nadbiskupije katoličke crkve ali i Mitropolije (nadbiskupije) Dabrobosanske pravoslavne crkve. Nedaleko od katedrale, saborna je crkva Rođenja Presvete Bogorodice. Nakon izgradnje, 1874. bila je najviša zgrada u Sarajevu pa je čak odlučeno da se minaret Begove džamije malo poveća kako ga ne bi nadvisivala. Osim građana Sarajeva, izgradnju su financirali srpski knez, ruski car, pa i sam sultan Abdul Aziz. 

Najstarija pravoslavna crkva nalazi se na Baščaršiji i sagrađena je 1539, nekoliko godina poslije Begove džamije. Prema predaji, Gazi Husrev-beg dopustio je njenu gradnju, ali samo na prostoru što ga pokriva jedna volovska koža. Vjernici su se poslužili lukavstvom te su kožu razrezali na trake i omeđili puno veći prostor. Begu se svidjela domišljatost te je odobrio gradnju. 

Katedrala

Ferhadija - glavna ulica

 Točka B - BEGOVA DŽAMIJA

Velik broj džamija je najuočljiviji odraz orijentalnog karaktera Sarajeva, no najznačajnija je Gazi Husrev-begova džamija, najčešće nazivana Begova džamija. Gazi Husrev-beg bio je carski namjesnik koji je čitavo svoje bogatstvo poklonio Sarajevu za izgradnju ove džamije i drugih javnih zgrada oko nje: hamam (kupalište), bezistan (natkriveni prostor za obrtničke i trgovačke radnje), medresu (vjersku školu), imaret  (kuhinju za siromašne)...Pokraj džamije je i sahat kula (sat je riječ porijeklom iz turskog jezika).

Za razliku od crkava koje nose imena svetaca kojima su posvećene, džamije u Bosni većinom nose imena osoba koje su financirale njihovu izgradnju. Na taj se način poticalo istaknute begove da svoj novac ulažu u njihovu izgradnju. Osnovati vakuf (zadužbinu) značilo je financirati izgradnju kakvog javnog objekta vlastitim novcem i tako si osigurati povijesno pamćenje. Čitav kompleks oko Begove džamije nosi ime Gaz Husrev-begov vakuf.

Begova džamija i sahat kula

Točka C - BAŠČARŠIJA

Čaršija je turcizam koji označava središnji, trgovački dio grada, a Baščaršija označava glavnu čaršiju. Prema osmanskoj tradiciji, svaka je obrtnička ili trgovačka djelatnost smjela djelovati isključivo u za to namijenjenoj ulici. Imena obrta sačuvana su i danas u nazivima ulica (Sarači - remenari, Kujundžiluk - zlatari i srebrnari, Aščiluk - kuhari, Kovači... Danas je jedino ulica Kazandžiluk (proizvodnja bakrenog posuđa i kazana) održala svoj izvornu namjenu, a ručno rađene džezve najprepoznatljiviji su sarajevski suvenir. Sarajlije cijeli ovaj kompleks dućana nazivaju Baščaršija, no službeno je to samo naziv središnjeg trga s prepoznatljivom česmom - sebiljem. Tu se nalaze i najpoznatije gradske ćevabdžinice. Rijetko koji turist napusti grad, a da na ovom mjestu ne pojede ćevape ili popije tradicionalnu tursku kavu posluženu u originalnim džezvama i komadićem rahatluka

Kako je islam nastao u pustinjskoj Arabiji, voda i česme u islamskoj kulturi imaju iznimno značenje. U Sarajevu ima više od 100 javnih česmi, a sebilj na Baščaršiji najraskošnija je od njih. Tko se s nje napije, uvijek će se vraćati u Sarajevo, kaže narodna predaja

Česma sebilj na Baščaršiji

Dućani kazandžija

Točka D - VIJEĆNICA

Ovu golemu građevinu u istočnjačkom neomaurskom stilu, kao i većinu zgrada uz obalu Miljacke, sagradile su austrougarske vlasti. One su odraz nadmoći njihove vladavine nad osmanskom čija su ostavština trošni drveni baščaršijski dućani. Arhitekt Alexandar Wittek je prema priči točno izračunao broj cigli potrebnih za njenu izgradnju s odstupanjem od samo 3 cigle. Vijećnica je obnovljena nakon što je u posljednjem ratu potpuno izgorjela zajedno s građom nacionalne knjižnice koja je u njoj bila smještena. 

Ubrzo nakon dovršetka vijećnice, započela je izgradnja tramvajske pruge. Izgradnji se ispriječila nevjerojatna tvrdoglavost čovjeka koji  nije htio prodati staru kuću na obali ispred vijećnice. Vlasti su u konačnici popustile njegovu zahtjevu da mu uz financijsku odštetu, kuću ciglu po ciglu premjeste preko Šeher Ćehajine ćuprije na drugu obalu rijeke. Dobila je ime Inat kuća i postala nezaobilazna gradska legenda. U kući je smješten nacionalni restoran. 

Vijećnica

Točka E - CAREVA DŽAMIJA

Sarajevo je među rijetkim gradovima koji imaju svoga osnivača. On je Isa-beg Ishaković, a grad je nastao nakon što je on između 1440. i 1446. na lijevoj obali Miljacke izgradio  dvor (Saray-ovasi znači polje ispred dvora.) te druge javne građevine, a na desnoj obali trgovište iz kojega će nastati Baščaršija. Dao je sagraditi i džamiju na mjestu današnje Careve koju posvećuju sultanu Mehmedu Fatihu, a oko nje se formira prvo gradsko naselje. 

U neposrednoj blizini Careve džamije nalazi se franjevačka crkva i samostan. Franjevci u cijeloj Bosni pa i u Sarajevu imaju veliki ugled te ova crkva slovi kao crkva svih Sarajlija jer u nju često dolaze i pripadnici drugih vjera. 

Preko puta franjevačke crkve nalazi se postrojenje Sarajevske pivovare u sklopu koje djeluje pivnica te mali muzejski postav, a moguć je i obilazak postrojenja i uvid u proizvodnju najpoznatijeg bosanskog piva.

Careva džamija

Točka F - LATINSKA ĆUPRIJA

U prošlosti je većina  sarajevskih katolika živjela na lijevoj obali Miljacke u naselju Latinluk (prema latinska, odnosno rimska vjera). Tako je i jedan od 3 sačuvana povijesna mosta dobio naziv Latinski most. Prepoznatljiv je po krugovima između lukova koji imaju funkciju rasteretiti most pri visokom vodostaju No most je veći dio 20.st. nosio naziv Principov most. U neposrednoj blizini mosta, na desnoj obali Miljacke, sarajevski student Gavrilo Princip ubio je 28.6.1914. ausrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda što će biti povod za početak Prvog svjetskog rata. Principovim stopama točno je zabilježeno i mjesto na kojem je stajao pri atentatu.

Atentatu je posvećen i muzej u zgradi pokraj samog mjesta događaja. Danas se zove Muzej Sarajevo 1878.- 1918. i posvećen je periodu austrougarske vladavine u BIH. Austro-Ugarska Bosnu je okupirala iskoristivši propadanje Osmanskog Carstva. Taj period obilježen je snažnom izgradnjom i općom modernizacijom zemlje, ali i golemim nezadovoljstvom protivnika okupacije koje je kulminiralo atentatom.

Latinska ćuprija 

Izvan pješačke rute

Točka 1 - ŽUTA TABIJA

Iako svega kilometar udaljena od glavnog baščaršijskog trga, uspon do ove utvrde s koje se pruža veličanstven pogled na grad zahtijeva fizičku kondiciju. Tabija (utvrda) je dobila  ime po žućkastoj boji kamena, a gradili su je dubrovački majstori. Na njoj je smješten top čiji pucanj u vrijeme ramazana obavještava muslimane kako je započeo akšam (večer) te se završava post dug 17 sati. Svako večer u vrijeme ramazana tamo se okupljaju brojni građani te nakon pucnja topa objeduju.    

Pogled na grad sa Žute tabije

Točka 2 - TUNEL SPASA

Sarajevo je smješteno u planinskoj dolini rijeke Miljacke. Nakon izbijanja rata, vojska bosanskih Srba na vrhove tih uzvišenja postavila je tešku artiljeriju te potpuno okružila grad. Opsada je trajala 1425 dana (1992.-1995.) i grad je sve to vrijeme sustavno razaran. Jedini dodir s ostatkom slobodnog teritorija bio je kod aerodroma, međutim on je bio pod stalnom snajperskom paljbom. Branitelji grada iskopali su 1993. ispod aerodroma 720 m dug tunel kojim je u grad dopremana humanitarna pomoć te su izvlačeni ranjenici. Taj je tunel najupečatljivi spomenik ratnog Sarajeva.

Prikaz opsade grada

Ulaz u Tunel spasa nalazi se u privatnoj kući

Točka 3 - VRELO BOSNE

Na rubnom dijelu grada, nedaleko od naselja Ilidža, nalazi se izvor rijeke Bosne po kojoj je ova zemlja dobila ime. Taj iznimni prirodni prostor ispresijecan je izvorima, potocima, jezerima i otočićima. Od izvora do Ilidže vodi Velika aleja okružena drvoredom s više od 700 platana i javora. Fijakeri ovdje prevoze izletnike otkako su za dolaska Franje Ferdinanda prvi puta došli u grad te je vožnja njima neizostavna za puni doživljaj ovog prostora. 

Detalj s vrela Bosne

Velika aleja između vrela Bosne i Ilidže